Baklavu od sada neću konzumirati isključivo kao hranu, nego i kao glazbu.”
Nikola Knežević,
SONGLINES by Robert Rigney:
BAKLAVA: “IV” (2020.)
Makedonska grupa Baklava predstavila se 2006. debitantskim eponimnim albumom na kojem su hrabro zakoračili u obrade tradicionalnih pjesama, da bi se drugim (Kalemar, 2008.) odvažili na autorski pristup na tragu vlastite baštine. Treći, “Me mankas mucho” iz 2011., proširen je novim world music utjecajima.
Gledamo li njihov glazbeni put kao sazrijevanje i odrastanje, zaključak se nameće sam po sebi: četvrti album “IV” objavljen u siječnju 2020. prirodan je rasplet i još jedna stepenica više u potrazi za odgovorom na pitanje dokle je moguće pomaknuti glazbene granice. Ako su glazbene granice žanrovi, a njih ovdje doista ima sa svih strana – od world musica, jazza, etna, rocka; čak se i pjeva na više jezika – odgovor je posve jasan: granica postoji da bi se mogla prijeći, jer tek kada znamo gdje je granica, možemo znati da smo iza nje slobodni. A album “IV” jedna je od najljepših posveta glazbenoj slobodi.
Mješavina ‘svega i svačega’, tradicije i noviteta, apstraktnog i materijalnog, tvori jednu iznimno zanimljivu heterogenost za koju slušatelji ne mogu točno predvidjeti kamo će ih odvesti, tako da je uvijek prisutan element iznenađenja. Vjerujem da ni autori – vođeni ljubavlju, istraživanjem, znatiželjom i vrhunskim razumijevanjem glazbe – ponekad nisu znali u kojem smjeru će krenuti, već su puštali da ih ona ponese.
Jer glazba je emocija i tko to ne shvaća, njome se ne bi trebao baviti. I da je više ovakvih neopterećenih umjetnika koji češće izlaze iz okvira nezasluženo nametnutih žanrovskih ladica, pojam “world music” doista bi se mogao početi prevoditi doslovno.
-Stjepan Vrečko
Baklava 