Reviews

Written by: Tamás Galgóczi

“After a few listens I liked Elena Hristova’s voice in particular, which roughly corresponds to the idea I have of the ideal female singer. Velvety, feminine, intimate, soulful – you could even sing me lullabies, I would listen to it for a long time. The music is a bit trickier, it’s East and West at the same time, as if the musicians are constantly looking for a balance between the two worlds, but somehow they never manage to find it. This is actually not a problem, because of this duality, the constantly shifting emphases, the whole thing becomes so undulating, although maybe I should say it is varied. Mainly in the vocals, I can feel the Eastern, Balkan melodies, the bass guitar brought a rockier, more Western color to the music (Kej). “Cair” stands out a little from the others – that’s why it became one of my favorites – here, not only the music, but also the singing style is western, and the tempo is also faster than the others, and the saxophone only strengthens this orientation. The album is usually characterized by a medium tempo, it is not music for a dance party, but more suitable for attentive, sitting, talking, smiling evenings. The lyrics of the songs are about the city of Skopje and the stories there, so it also fits well with the pastime mentioned above. For those who like such atmospheres, I can only recommend “From Skopje With Love”. Ekultura.hu

“Projekt je to vrijedan naše i vaše pozornosti, kako zbog istraživanja tradicionalnih zvukova, tako i zbog moderne interpretacije istih kojom nikada ne zaboravljaju na svoje korijene, ali se itekako okreću budućnosti.

Baklavu od sada neću konzumirati isključivo kao hranu, nego i kao glazbu.”

Nikola Knežević,

Music Box – glazbeni portal

SONGLINES by Robert Rigney:

BAKLAVA: “IV” (2020.)

Makedonska grupa Baklava predstavila se 2006. debitantskim eponimnim albumom na kojem su hrabro zakoračili u obrade tradicionalnih pjesama, da bi se drugim (Kalemar, 2008.) odvažili na autorski pristup na tragu vlastite baštine. Treći, “Me mankas mucho” iz 2011., proširen je novim world music utjecajima. 

Gledamo li njihov glazbeni put kao sazrijevanje i odrastanje, zaključak se nameće sam po sebi: četvrti album “IV” objavljen u siječnju 2020. prirodan je rasplet i još jedna stepenica više u potrazi za odgovorom na pitanje dokle je moguće pomaknuti glazbene granice. Ako su glazbene granice žanrovi, a njih ovdje doista ima sa svih strana – od world musica, jazza, etna, rocka; čak se i pjeva na više jezika – odgovor je posve jasan: granica postoji da bi se mogla prijeći, jer tek kada znamo gdje je granica, možemo znati da smo iza nje slobodni. A album “IV” jedna je od najljepših posveta glazbenoj slobodi.

Mješavina ‘svega i svačega’, tradicije i noviteta, apstraktnog i materijalnog, tvori jednu iznimno zanimljivu heterogenost za koju slušatelji ne mogu točno predvidjeti kamo će ih odvesti, tako da je uvijek prisutan element iznenađenja. Vjerujem da ni autori – vođeni ljubavlju, istraživanjem, znatiželjom i vrhunskim razumijevanjem glazbe – ponekad nisu znali u kojem smjeru će krenuti, već su puštali da ih ona ponese. 

Jer glazba je emocija i tko to ne shvaća, njome se ne bi trebao baviti. I da je više ovakvih neopterećenih umjetnika koji češće izlaze iz okvira nezasluženo nametnutih žanrovskih ladica, pojam “world music” doista bi se mogao početi prevoditi doslovno.

-Stjepan Vrečko